Svako lice ima pravo da, u dobroj namjeri, prijavi bilo koji oblik korupcije u javnom ili privatnom sektoru za koji sazna na neposredan način.
Zakon omogućava zaštićeno prijavljivanje licima koja su radno angažovana u javnom ili privatnom sektoru. Radno angažovanje se odnosi i na rad van radnog odnosa, obavljanje funkcije, volontiranje, kao i svaki drugi faktički rad za poslodavca.

Zakon nudi zaštitu prvenstveno prijaviocima korupcije koji su radno angažovani u javnom i privatnom sektoru. Lica koja su bila radno angažovana u prošlosti se ne štite Zakonom.
Zaštitu uživaju i lica povezana sa prijaviocem korupcije (npr. članovi porodice, kolege, prijatelji), lica za koje se pogrešno smatra da su prijavili korupciju i lica koja su u vršenju službene dužnosti dostavili podatke o korupcije ukoliko učine vjerovatnim da trpe štetne posljedice.  
Prijavilac korupcije je zaštićen po osnovu Zakona i ne smije imati štetne posljedice zbog prijave korupcije niti ukoliko se utvrdi da navodi prijave učinjeni u dobroj namjeri nisu tačni.

Anonimno prijavljivanje nije regulisano Zakonom. Prijava korupcije treba da sadrži podatke o prijaviocu i samim tim ne može biti anonimna.

Prijavilac korupcije ima pravo na osiguranje i zaštitu povjerljivosti, kao i zaštitu ličnih podataka kako od odgovornog lica kojem je interno prijavio korupciju tako i od strane nadležnih organa kojima prijavljuje korupciju. Prijavilac može izričito da traži i dozvoli otkrivanje svog identiteta.
Odgovorna lica u javnom i privatnom sektoru koja su zadužena za prijem prijava korupcije su dužna da odmah i bez odgađanja osiguraju zaštitu ličnih podataka i povjerljivost podataka prijavioca korupcije.  U slučaju kršenja ove dužnosti, odgovorno lice u javnom ili privatnom sektoru u kojem je prijavilac radno angažovan se može kazniti novčanom kaznom od 5.000 KM do 15.000 KM. 
Odredbe Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju ne umanjuju prava i obaveze odgovornih lica i nadležnih organa uređene odredbama drugih propisa koji regulišu sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje prekršaja, krivičnih djela i povreda radnih dužnosti. Zaštita lica koja prijavljuju korupciju ovim zakonom i imaju status svjedoka u krivičnom postupku je propisana  Zakonom o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 48/03).

Zaštićeno prijavljivanje je omogućeno licima koja prijavljuju korupciju, ali ne i druga kršenja zakona, nepravilnosti i narušavanja javnog interesa. Zaštitu uživa prijavitelj korupcije koji je u dobroj namjeri prijavio korupciju koja je pokušana ili izvršena.
Prema Zakonu, korupcija je svako činjenje ili nečinjenje, zloupotrebom službenih ovlašćenja ili službenog položaja u privatne svrhe, radi sticanja protivpravne imovinske ili bilo koje druge koristi za sebe ili drugoga, koju preduzima odgovorno lice ili lice koje je radno angažovano u javnom ili privatnom sektoru.

Za prijavu korupcije je potrebno da prijavilac sumnja da je pokušana ili izvršena korupcija odnosno da ima vlastita saznanja o činjenicama u vezi korupcije, koje smatra istinitim. 
Prijava korupcije treba da sadrži činjenice i okolnosti na osnovu kojih prijavilac sumnja da je izvršena korupcija. Zakon ne propisuje da je dostavljanje dokaza uz prijavu neophodno, ali da prijavilac treba da uz prijavu dostavi materijalne dokaze ukoliko je u posjedu tih dokaza.

Zaštićeno prijavljivanje se odnosi na zaštitu prava lica koja prijavljuju korupciju u dobroj namjeri. Prijavljivanje u dobroj namjeri predstavlja neophodni uslov za zaštićeno prijavljivanje. 
Prijava u dobroj namjeri je prijava koja sadrži činjenice na osnovu kojih prijavilac sumnja da je pokušana ili izvršena korupcija, o kojima on ima vlastita saznanja i koje smatra istinitim, uz obavezu uzdržavanja od zloupotrebe prijavljivanja. 

Zloupotreba prijavljivanja korupcije se odnosi na situacije kada prijavilac u momentu prijavljivanja zna da informacije (činjenice i okolnosti) koje prijavljuje nisu istinite.  Zloupotrebu prijavljivanja korupcije predstavlja i podnošenje prijave kojom se traži imovinska korist kao nagrada ili naknada za dostavljanje informacija i dokaza o korupciji.  Prijavilac je prema Zakonu obavezan da se uzdržava zloupotrebe prijavljivanja.
Za zloupotrebu prijavljivanja korupcije sud može izreći novčanu kaznu od 5.000 KM do 15.000 KM. Novčana kazna se za zloupotrebu prijavljivanja korupcije može izreći u slučaju ukoliko tuženi (protiv kojeg je podnesena tužba za štetne posljedice) protivtužbom ili posebnom tužbom ovo zatraži od suda. 

Zakon štiti prijavioca od štetnih posljedica u vezi sa prijavljivanjem korupcije koje uključuju i disciplinske mjere i kazne.  Zakon ne reguliše pitanje izuzeća od građanske i krivične odgovornosti u vezi sa prijavljivanjem korupcije.
Također, štetne posljedice obuhvataju i svaki drugi oblik ugrožavanja ili povrede Ustavom i zakonom zagarantovanih prava, sloboda i interesa prijavioca, a koji je u uzročno-posljedičnoj vezi sa korupcijom ili prijavom korupcije ili bilo kakvo stavljanje prijavioca u nepovoljniji položaj zbog prijave korupcije.